Born On The Bayou-BONO
21.04.2009., utorak
Cac Rovinj2009 i ostalo...
|
Mene nema baš često ovdje al sad...ne mogui i šetati i pisati postove, jer moram uz to drijemati i glodati kosti.... Svaki dan idem sa Jasnom u šetnju i beremo šparuge. Na Uskrsnu nedjelju sam otvorio ovogodišnju sezonu kupanja i sudjelovao sam na izložbi pasa CAC Rovinj 2009 na 18.04.09. Naravno da sam se pokazao...he,he...znam ja kad trebam zablistat s ponašanjem i odradit STAV budući da su svi rekli Jasni da ja neću stići svladati stav vježbajući dva dana prije izložbe.... Evo dokaza da jesam...  A što se tiče rezultata, podaci su slijedeći: Krug 5. Sudac Željko Žilnik, kategorija mlađih pasa od 9-18 mjeseci. Ocjena: ODLIČAN-EXELLENT Opis suca: Mlad, snažan mužjak, dobre pigmentacije oka, pravilnog stava i pokreta. I to je to...nije da se hvalim....he,he. A sad evo mojih slicica po naslovima..... Valjanje u travi... Otvaranje sezone kupanja- 12.04.09. CAC Rovinj2009 |
- 12:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #
06.11.2008., četvrtak
Moji dani.....
- 11:26 - Komentari (1) - Isprintaj - #
15.09.2008., ponedjeljak
CAC 2008-MEDULIN 07.09.08. -MOJ LIJEPI VIKEND
|
Dragi moji, ja i moji ukućani dugo ćemo pamtiti dane Petak 05.09.08, Subotu 06.09.08. i Nedjelju 07.09.08.koji su za mene bili puni događaja. U tih par dana se toliko toga izdogađalo da nisam mogao doći k sebi od tolikih emocija. Ma, evo, moram od nekud početi. Hm, Petak.....baš sam nestašan.....Jasna me odvela u Salon Veterinarske stanice da me lijepo urede jer me prijavila u kategoriju Najmlađi psi od 6-9 mjeseci na CAC-u koji se trebao u Nedjelju odžati u Medulinu. Oko podne smo stigli tamo, mene su preuzeli i rekli joj da dođe po mene oko 13 h. I sve bi bilo dobro da nisam bio nestašan. Naime, kad sam bio gotov odveli su me u ured i privezali me ali ne dovoljno kratko da nebih skočio na njihov stol. I naravno privukle su me papuče ali i naočale Emporio Armani koje su bi bile toliko ukusne da sam ih doslovno samljeo. Ali avaj, to su bile naočale one simpatične cure koja me okupala i koja je naporno radila da bi ih mogla platiti, a koštaju čitavo bogatstvo tj. više od dvomjesečnog pakovanja moje hrane za pse....ali nisam si mogao pomoći kad obožavam jesti sve što mi dođe pod zube i sve što ikako mogu prožvakati...... Na svu sreću Jasna je otkrila da su osigurani od ovakovog nemilog događaja kad je u pitanju kućni ljubimac pa će curi isplatiti odštetu, iako, ruku na srce ona je bila tako dobra da nije htjela da joj Jasna plati naočale, no Jasni je bilo neugodno, a i žao te simpatične cure. Uh, baš sam štetočina....... U SUBOTU mi je već sve bilo oprošteno i nastavio sam živjeti svojim uobičajenim životom, kadli oko 18.00 h stigne u goste jedan čovjek i karasan komad ženkice lijepe žutosmeđe dlake. Nisam mogao doći sebi od sreće.....juhuuuu....stiže mi u društvo zgodna pasja cura, nema što. Ali avaj, kada sam se počeo muvati oko nje, izderala se na mene i gricnula me u znak upozorenja „Šape k sebi tupane!!!!! Ja sam ti sestra, zar me ne prepoznaješ?!“ Ostao sam iznenađen.....jer....bio sam mali kad sam otišao iz legla, imao sam dva mjeseca i ponio sam sa sobom svoju krpicu sa poznatim mirisima, ali već je prošlo skoro sedam mjeseci što je dugo u mom psećem životu i ja sam sve zaboravio. Dakle, u Nedjelju je osim u Medulinu, trebala biti i izložba u Umagu na koju je došao čak sa Hvara moj uzgajivač Željko i poveo moju sestricu OY My Babe sa sobom. Kako od Umaga do Pule ima manje od sat vremena vožnje, odlučio nas je posjetiti na sat-dva. Svi moji ukućani su bili oduševljeni posjetom, a i ja, divili su se mojoj seki, ali su svi zaključili da sam puno veći od nje, pa čak i da sam već sada veći i od mame Fride i tate Rokija. Željko je rekao da ću sigurno osvojiti ocjenu „vrlo perspektivan“ , a da je gotovo siguran u prvo mjesto i vjerovatno i izbor za najljepšeg najmlađeg psa. Isto tako bio je zadovoljan mojim izgledom, mojim smještajem i uopće nije mogao vjerovati koliko sam napredovao, jer je mislio da sam sitniji. I zato je bio uvjeren u moj uspjeh na CAC-u Medulin,. Uh , to je prevelika odgovornost na mojim leđima jer baš ne volim slušati, a ring sam sa Jasnom trenirao svega dva-tri puta po deset minuta. No dobro, vidjet ćemo što će se zbiti, ime vremena do nedjelje, mislio sam ja. Pažnju sam obratio na ta dva sata u kojima je Babe plijenila pažnju mojih ukućana, pa sam se gurao i pokušavaju spriječiti da maze nju....moram priznati da sam bio malkice ljubomoran...... Negdje oko 20.00 h, polako se spustio mrak, Željko i Babe su se pozdravili sa nama i otišli, a ja sam večerao i otišao na zasluženi odmor. Jasna je otišla pospremiti stol, i pripremiti ruksak sa potrepštinama za sutra. Ona voli stvari spremiti na vrijeme kako nebi nešto zaboravila u zadnji čas. Zaspao sam......i kad sam otvorio oči....bila je NEDJELJA!!!!! I zaista u 9.15 smo se potrpali u auto i otišli u Medulin. Stacionirali smo se u dijelu gdje je blizu bio naš ring broj 5. u društvu još par Labradora od kojih sam ja bio najveći i najsvjetliji pa sam odskakao. Dugo smo čekali, šetali se i već sam se umorio od čekanja kad je konačno moj broj 220 došao na red. Ja i još jedan moj vršnjak, labrador Kan ušli smo u ring. Kan je bio prvi, žućkasto-smeđe dlake, ali dosta manji od mene, jako sličan mojoj sestri Babe pa mi je bio simpatičan. Nažalost namučio je svoju gazdaricu jer nije htio trčati i poslušati je pa je bila na sto muka. A ja.....he,he...ja sam uvijek pun iznenađenja.... kad očekuju od mene pristojno ponašanje ja sam svojeglav ko mazga, ali kad očekuju svašta, ja ih ugodno iznenadim. Tako je bilo i u ringu. Ušao sam unutra pun samopouzdanja a i skužio sam torbicu sa klopom okačenom na Jasninom desnom boku. Sve sam napravio kako treba, optrčao sam ring ni ne pokušavajući njuškati zemlju i lijepo sam držao glavu. Stajao sam i otrpio suca koji me pregledao, još jednom sam poslušao Jasnu kad je trebalo otrčati do jedne točke i vratiti se. Oduševio sam Jasnu, moje ukućane koji su gledali izvan ringa.....i naravno dobio sam ocjenu „vrlo perspektivan“ ali prvo mjesto je dobio Kan, a ja drugo, pa se automatski nisam mogao natjecati za Najljepšeg najmlađeg psa. Ni danas mi nije jasno što je to kod mene falilo, da nisam osvojio prvo mjesto? Sudac je ocijenio da mi konstitucija odgovara dobi, da imam pravilnu glavu, itd.itd., uglavnom sve u najboljem redu, čak sam bio poslušniji od Kana ali izgleda da sudac više voli tamnije i manje Labradore. Nisam ljubomoran na Kana, i on je lijep pas i sve je to ok., no nikako ne mogu odagnati neugodan osjećaj da sam izigran.... Ali, što je, tu je..........sad je gotovo, ali na slijedećoj izložbi mi nitko neće biti ravan....pa da ih vidim onda! A uostalom i Jasna i Robi su mi rekli da iako na onom papiru piše da sam drugi, oni znaju da sam prvak i da sam za njih šampion i nitko ih, pa čak ni tamo neki sudac ne može uvjeriti u suprotno. Sada ću vam ostaviti nešto sličica mene i Babe, i video sa CAC-a. Puno vas sve pozdravljam!!         VIDEO:CAC MEDULIN 2008- 07.09.08. |
- 12:21 - Komentari (2) - Isprintaj - #
Travanj 2009 (1) Studeni 2008 (1) Rujan 2008 (1) Kolovoz 2008 (1) Travanj 2008 (2) Ožujak 2008 (4) Veljača 2008 (2) Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Ja Bono
 Rodio sam se u Starom Gradu na otoku Hvaru 14.12.2007. u uzgajivačnici Old Yeller Moja mama se zove Fisherman's Friend Soul Rhytm-Frida  a tata Dastin Golden Drop-Roki  Moj tata je šampion, a to možete provjeriti na stranici njegove uzgajivačnice NAVIGO-LABRADOR Moje ime je Old Yeller Born On The Bayou-Bono  NAVIGO-LABRADOR a ovo su SLIKE MOG LEGLA , a ja sam onaj mali psić sa crnom vrpcom. Kada kliknete na plavo boldana slova otvorit će vam se foto galerija slika. |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
